Područje NP-a Krke godišnje posjeti oko 700.000 posjetitelja iz cijeloga svijeta koji uživaju u prirodnim ljepotama rijeke Krke, njezinih slapova, kaskada, jezera... Bogata fauna Krke također može biti dobar mamac za još veći broj posjetitelja tog parka, posebice za ljubitelje životinjski vrsta.

Životinjski svijet tog područja malo je, međutim, poznat široj javnosti, a golem doprinos boljem poznavanju biološke raznolikosti rijeke Krke i NP-a Krka dao je dr. Drago Marguš, stručni savjetnik u NP-u koji je u dvije knjižice obradio svijet vodozemaca i
gmazova u parku.

Slabo je, naime, poznato da u Hrvatskoj živi ukupno 20 vodozemaca i 39 gmaza, a od toga u vodama Krke obitava devet vodozemaca i 22 gmaza, odnosno 45 posto svih vodozemaca i čak 56 posto svih gmazova Hrvatske. Osobita vrijednost faune su i dvije endemske vrste gmazova - mrki gušter i oštroglava gušterica.

Kad je riječ o vodozemcima, rijetki su oni koji znaju da je u podzemlju Krke još 1989. godine otkrivena čovječja ribica koja je endemski vodozemac i najveća podzemna vodena životinja krša Dinarida. Otkrivena je najprije u špilji Miljacki, a kasnije na još tri špiljska lokaliteta u kanjonu Krke i Čikole. Upravo zbog značaja te podzemne životinje, Marguš je odlučio čovječju ribicu staviti na naslovnicu knjige o vodozemcima. Prema njegovim riječima, na globalnoj razini, vodozemci su danas jedna od najugroženijih skupina životinja. Kad je riječ o staništu Krke i NP-a, vodozemce, doznajemo, ugrožava gubitak staništa, industrijsko onečišćenje okoliša, promjena vodotoka, razvoj turizma, intenzivna poljoprivredna proizvodnja, ilegalni lov za potrebe privatnih prodavaonica kućnih ljubimaca. Vodozemce ugrožava i sve očitije isušivanje lokvi, a životinje znaju stradati i u prometu. Osim čovječje ribice, u NP-u Krka danas žive - pjegavi daždevnjak, planinski vodenjak, mali vodenjak, krastača Bufo bufo, zelena krastača, gatalinka, šumska smeđa žaba, velika zelena žaba... U »Crvenoj knjizi vodozemaca« uvrštene su tri svojte - čovječja ribica, mali vodenjak i obična gatalinka.

Marguš ističe da se na pisanje knjige o gmazovima odlučio kako bi pokušao razbiti predrasude o zmijama kao jezivim i otrovnim stvorenjima koje se ubijaju jer ljudi imaju strahove prema tim gmazovima. Naslovnu stranicu krasi zmija crvenkrpica koja se nalazi u »Crvenoj knjizi gmazova«, u kojoj su osim nje još glavata želva, ribarica, kopnena kornjača, barska kornjača i primorska gušterica.

Svijet kornjača u parku posebna je priča. Osim glavate želve, u parku obitava kopnena kornjača i barska kornjača, a lik kornjače upotrebljen je i za logo NP-a Krka.

U parku živi dosta vrsta zmija od kojih je otrovan samo poskok. Najpoznatija je posve neopasna bjelouška s kojom su i najčešći susreti, a najmanje je poznata zmija nazvana ribarica koja ima lako prepoznatljivu trokutastu glavu. Ribarica se hrani ribama, žabama, ličinkama vodozemaca. Plijen guta živ. U lovu se koristi lukavstvima pa tako, primjerice, kad osjeti opasnost ispušta neugodni miris iz analnih žlijezda, a ako zatreba zna se i praviti da je mrtva kako bi izbjegla napadača.

Crvenkrpica je vrlo rijetka i dosad je viđena tek na dva lokaliteta - u blizini manastira Arhanđelovac i u kanjonu Čikole u blizini utvrde Ključica. »Jedina otrovnica - poskok u parku je vrlo rijedak jer izbjegava vlažna staništa«, napominje Marguš od kojeg doznajemo da je čak i poskok zaštićen kao zavičajna svojta, dok su druge životinjske vrste u parku zaštićene kroz Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta gmazova i Pravilnik o zaštiti vodozemaca.

Vjesnik.hr